INDEKS ZAROBLJENOSTI DRŽAVE
2025. godina

BiH pokazuje jasne elemente zarobljavanja države, u kojem politički klijentelizam potkopava demokratiju, odgovornost i upravljanje javnim resursima.

PREUZMI IZVJEŠTAJ

KLJUČNI NALAZI

Zarobljavanje države u BiH ima elemente sistemskog i višedimenzionalnog, kroz ukorijenjeni politički klijentelizam kao ključni manifestacioni oblik. Političke partije – ključni generator zarobljavanja države, ostvaruju efektivnu kontrolu nad distribucijom javnih resursa čime relativizuju funkcionalnost ključnog mehanizma političke odgovornosti – izbornog procesa.

Proces donošenja odluka suštinski neinkluzivan, bez utemeljenja u strateškom pristupu i u vrlo ograničenoj mjeri potkrijepljen pokazateljima te nerijetko predstavlja puki formalnoproceduralni okvir za transmisiju partikularnih interesa političkih partija u formalne odluke.

Dominacija političkih partija snažno se ispoljava kroz instrumentalizaciju i disfunkcionalnost sistema odgovornosti onemogućavajući prevenciju, otkrivanje i sankcionisanje zloupotreba, čineći nekažnjivost široko rasprostranjenom.

Ukupno posmatrano, BiH funkcioniše kao hibridni režim u kojem su demokratske forme i mehanizmi odgovornosti formalno uspostavljeni, ali je funkcionisanje sve četiri dimenzije – demokratskog procesa, procesa donošenja odluka, sistema odgovornosti i raspodjele javnih resursa, snažno uslovljeno partikularnim interesima.

DEMOKRATSKI PROCES

OCJENA: 2

Zbirni nalaz: Demokratski proces u BiH kontaminiran je predominantnom moći političkih partija, koja se snažno manifestuje kroz disfunkcionalnost ključnog mehanizma političke odgovornosti – izbora.

Medijski pluralizam i uloga civilnog društva u značajnoj mjeri su relativizovane nepovoljnim okruženjem u kojem djeluju, a koje je u značajnoj mjeri oblikovano partikularnim interesima političkih partija i aktera pod njihovom efektivnom kontrolom.

Demokratski okvir je formalan, ali je stvarna konkurencija u značajnoj mjeri relativizovana a politička odgovornost ograničena.

PROCES DONOŠENJA ODLUKA

OCJENA: 2,5

Zbirni nalaz: Neprimjeren uticaj političkih partija na proces donošenja odluka utiče na zanemarivanje strateškog pristupa, odsustvo utemeljenja na pokazateljima, ograničenu inkluzivnost i nedostatak nadzora.

Institucionalni procesi odlučivanja često se svode se na formalnu potvrdu unaprijed postignutih aranžmana.

Dominacija izvršne vlasti u odnosu na zakonodavnu podriva kako horizontalne tako i vertikalne mehanizme odgovornosti.

Eko sistem odgovornosti

OCJENA: 2,5

Zbirni nalaz: Ukupno gledano sistem odgovornosti pokazuje brojne simptome disfunkcionalnosti čime je ostvarivanje njegove svrhe bitno relativizovano.

Sistem odgovornosti u BiH postoji formalno, ali ne suštinski.

Institucije nadzora, revizije, pravosuđa i policije djeluju selektivno i pod političkim uticajem.

Slabost kontrole i nekažnjivost održavaju korupciju.

Eko sistem odgovornosti ne funkcioniše kao mehanizam zaštite javnog interesa.

Distribucija resursa

OCJENA: 1,5

Zbirni nalaz: Distribucija javnih resursa ključni je manifestacioni oblik političkog uticaja i zarobljavanja države.

Javne nabavke, koncesije i zapošljavanje u javnom sektoru utemeljeni na kronizmu i klijetelizmu u funkciji su partikluarnih interesa usmjerenih na očuvanje vlasti i ilegalno bogaćenje.

Transparentnost i konkurencija su minimalni, a mehanizmi kontrole nedostatni.

Ovakva praksa produbljuje ekonomske nejednakosti i podriva reforme.

Metodologija

Ovaj metodološki okvir zasniva se na sveobuhvatnoj definiciji fenomena zarobljavanja države koju predlaže Elizabeth Dávid-Barrett, prema kojoj zarobljena država predstavlja oblik sistemske korupcije u kojem uske interesne grupe preuzimaju kontrolu nad institucijama i procesima kreiranja i provođenja javnih politika.

Takvo preuzimanje moći rezultira zanemarivanjem javnog interesa i oblikovanjem politika u skladu s partikularnim interesima.

Konceptualno polazište oslanja se na Izvještaj Međunarodne antikorupcijske akademije o mjerenju zarobljene države, koji pruža pregled postojećih pristupa mjerenju ovog fenomena, zajedno s njihovim prednostima i ograničenjima, kao i na uvide koje daje Daniel Kaufmann kroz globalni kompozitni indeks zarobljene države.

Metodologija kombinuje kvantitativne pokazatelje (statističke i budžetske podatke, zakonske izmjene, istrage, presude, relevantne indekse) i kvalitativne uvide (ekspertski panel), kako bi se dokumentovalo i objasnilo na koji način politički klijentelizam omogućava sistemsko zarobljavanje države.

Fokus je na prepoznavanju prioritizacije opšteg ili partikularnog interesa u funkcionisanju sistema, te mapiranju klijentelističkih obrazaca putem kojih se osigurava reprodukcija moći: pristup resursima kao nagrada za lojalnost (quid pro quo) i istovremeno održavanje nekažnjivosti kroz disfunkcionalne mehanizme odgovornosti.

Polazna hipoteza istraživanja glasi: zarobljavanje države dominantno se odvija kroz mehanizme političkog klijentelizma, koji omogućavaju političkim akterima da instrumentalizuju povjerenu moć i javne resurse kako bi održali kontrolu i širili mreže lojalnih klijenata.

s PREUZMI IZVJEŠTAJ